Do kraja prvog kvartala 2020. godine sve je u bh. bankarstvu bilo poznato, ali dogodio se oku nevidljiv virus koji je cijeli svijet okrenuo naopačke • Nakon kratkog vremena prilagođavanja, bankarski sektor je u svim segmentima pravovremeno reagirao i time spriječio katastrofu • Pandemija nam je pomogla da shvatimo kako moramo izgrađivati novi model poslovne strategije
Piše: Berislav KUTLE
Kad razmišljamo-analiziramo bankarski sektor BiH ne možemo a da ga ne stavimo u kontekst specifičnosti BiH kao države, sa jedne, i globalnog okruženja, sa druge strane. Bankarstvo (kao dio gospodarstva) se počelo razvijati u novoosnovanoj državi BiH tek prije 26 – 27 godina. Kao takvo, unutar razvoja države kao institucije, taoc je i dobrog i lošeg. Uređenje države dejtonskim Ustavom s jedne strane stvara političku nesigurnost prema vani, a s druge usporava normalni razvoj civilnog društva/ekonomije, uključujući i bankarski sektor kao dio iste.
BH. BANKARSTVO JE VEĆ U EU
Bankarski sektor, kao takav, izrastao je u najrazvijeniji i najorganiziraniji dio gospodarstva zahvaljujući, u prvom redu, inozemnom vlasništvu i kvaliteti rukovođenja većinom banaka. Sve te banke su imale i imaju potporu banaka majki u EU i ta regulativa, organizacija te edukacija kadra omogućili su bh. bankarstvu da po svojoj organizaciji, kvaliteti bilance praktično već budu u Europskoj uniji. Bankarstvo je imalo jasan pravac i strategiju razvoja unutar tako složene države (sa 14 vlada), kakva je Bosna i Hercegovina.
Sve do kraja prvog kvartala 2020. godine sve je bilo poznato. Bankarski rizici bili su pod kontrolom, osim potencijalnih-nepoznatih, do tada imaginarnih, koji su se pojavili kao grom iz vedra neba. Izronio je kao najveći/najneizvjesniji u povijesti čovječanstva.
Svi svjetski eksperti su bili sigurni kako se svijet riješio svih globalnih katastrofa-bolesti i kako je vrijeme okrenuti se istraživanju produljenja životnog vijeka čovjeka do besmrtnosti.
Nažalost, svi su bili u krivu. Dogodio se mali (oku nevidljiv) virus koji je cijeli svijet okrenuo naopačke. U isto vrijeme unio je toliku dozu straha u sve segmente društva da ga je paralizirao. I mnogo ranije ćemo riješiti zdravstveni problem nego nastali strah kao nuspojavu virusa.
U takvoj novonastaloj situaciji i bankarstvo BiH (kao dio krvotoka države) se moralo u hodu prilagođavati i odgovoriti adekvatno na krizu. Nakon prvih jasnih znakova pandemije banke su, uz suglasnost regulatora, uvele moratorij na kredite svih pravnih subjekata koji zbog korone nisu imali prihoda kao i fizičkim osobama koji su iz istog razloga ostali bez mjesečnih primanja.
Nakon kratkog vremena prilagođavanja – traženja rješenja, bankarski sektor je u svim segmentima pravovremeno reagirao i time spriječio katastrofu.
U prvim danima krize smo se trudili naći adekvatan način rada sa klijentima. Danas već uočavamo najmanje tri novonastale promjene koje će ostati i nakon krize. Kao prvo, ubrzao se proces i kvaliteta digitalizacije kao i rada od kuće čime se postigla veća efikasnost i elastičnost uz smanjenje troškova.
Drugi segment, koji je došao do izražaja je potreba redefiniranja odnosa između digitalnog i rada uživo.
Treće saznanje je realnost da nakon ove krize nema više povratka na staro. Najveći dio novog načina postaje dugoročna realnost. Iz prošlosti možemo uzeti samo adrenalinski šok kao poticaj za sadašnjost.
Moramo graditi novu strategiju razvoja biznisa i od danas, ne od sutra, početi gledati u budućnost novim naočalama.
NAJJAČI UDAR NA PROFITABILNOST
Analizirajući rezultate poslovanja bh. banaka u prošloj turbulentnoj godini uočavamo kako su one i u takvim uvjetima uspjele ostvariti svoju misiju. Banke su bile i ostale samoodržive, dovoljno kapitalizirane, likvidne, i kao takve sposobne vršiti svoju temeljnu ulogu.
U prošloj godini uticaj pandemije se najizrazitije odrazio na profitabilnost koja je pala za skoro 50%. Ukupni prihod banaka se zadržao na padu od svega 2%, dok su troškovi poslovanja rasli nekih 7%. Kad govorimo o troškovima, mislim na standardne bankarske troškove jer je danas jasno kako negativni uticaj pandemije na klijente (a time i na banke) nije završio.
Danas je NPL bankarskog sektora na prihvatljivih 7% uz pokrivenost rezervacijama od preko 80%, što stvarni NPL smanjuje na pola.
Svi smo svjesni kako će jedan dio pravnih subjekata trajno ostati bez prihoda, jasno i dio uposlenih bez svojih primanja, što će onda mijenjati profitabilnost banaka u narednim godinama.
Potrebno je posebno naglasiti da je poslovanje u 2020.g. trajno promijenilo način rada banaka. Naime rad na daljinu, ubrzana digitalizacija, optimizacija troškova kao posljedicu je imalo povećanje efikasnosti i elastičnosti banaka. To je postala nova sadašnjost preko koje se kreira strategija budućnosti.
Sve ove promjene kao i već prisutna realna konkurencija novih jakih (nebankarskih) igrača na kreiranje nekamatnog prihoda, tjera banke na prilagodbu. Banke se moraju prilagođavati – odgovoriti na te izazove kako bi ostale konkurentne na tržištu. To ih dodatno tjera da traže nove izvore nekamatnog prihoda – kroz nove proizvode i način rada kako bi mogle ublažiti smanjenu potražnju (kao i maržu) na kreditne proizvode.
NOVOM STRATEGIJOM PROTIV LOŠIH TRENDOVA
Kamatni prihod je ostao jedini core proizvod banaka i o njemu će se dodatno morati voditi računa kako s pozicije kreativnosti proizvoda tako i sa pozicije sigurnosti I profitabilnosti. U prošloj godini je zabilježen pad investicija za 45% u Europskoj uniji, što znači da je u ostalim zemljama (uključujući i BiH) bio i veći. On se direktno odrazio na pad potražnje za kreditima s jedne strane, kao i pad malog poduzetništva i potrošnje, s druge strane. Taj trend će se, nažalost, nastaviti i kroz ovu godinu.
Uprkos svemu i svim neplaniranim negativnim promjenama, bankarstvo BiH je pokazalo-dokazalo da je i dalje najsigurniji oslonac razvoja gospodarstva i perspektive stanovništva.
Svi poznati (bankarski) i novi tipovi rizika će i dalje biti sastavni dio naših života. Na iste uvijek moramo biti spremni promptno, a u isto vrijeme dovoljno strategijski jasno odgovarati.
Pandemija nam je pomogla da shvatimo kako moramo izgrađivati novi model poslovne strategije, u kojem će digitalizacija i rad na daljinu biti sve dominantniji. Ne smijemo gubiti vrijeme na “ispravljanje” učinjenog u prošlosti, kako bismo imali dovoljno vremena i aktivnosti za aktivno djelovanje u sadašnjosti (ona je jedina realna) tako nam budućnost neće ostati neostvaren san.
