• Nakon reformi koje su provedene prethodnih godina, upravljanje rizicima u bankama je sistemski postavljeno i institucionalno ojačano • Digitalna transformacija je sa sobom donijela nove rizike, ali i ozbiljna ulaganja banaka u njihovo upravljanje • Uvijek postoji potreba za prilagodbama regulatornih okvira i procesa • Stručnih ljudi ima, ali potreba za njima raste brže nego što ih sistem može proizvesti
Razgovarao: Zlatko VUKMIROVIĆ
• Poštovani gospodine Jokiću, kako biste ocijenili trenutno stanje upravljanja rizicima u bankarskom sektoru BiH u odnosu na regiju i EU?
– Bankarski sektor u BiH je, po mom mišljenju, u dobroj poziciji u odnosu na zemlje regiona, a u smislu regulatornog okvira i osnovnih praksi vrlo ujednačen evropskim standardima. Takvo stanje sigurno ima veze sa činjenicom da velike banke posluju unutar, i po standardima evropskih matičnih grupacija. Nakon reformi koje su provedene prethodnih godina, upravljanje rizicima u bankama je sistemski postavljeno i institucionalno ojačano. Naravno, prostor za dodatni napredak uvijek postoji, posebno u segmentima napredne analitike, modeliranja i integracije novih tehnoloških rješenja, ali temelj je stabilan i profesionalan. U bankarstvu se sve, u konačnici, svodi na povjerenje, a ono počiva upravo na dosljednosti, odgovornosti i kvalitetnom upravljanju rizicima.
KIBERNETIČKA SIGURNOST – PITANJE POSLOVNE STABILNOSTI
• Koliko su inflacija i rast kamatnih stopa utjecali na kreditni rizik i profitabilnost banaka?
– Rast referentne kamatne stope EURIBOR je svoj vrhunac dosegao sredinom 2023. kao posljedica mjera za suzbijanje inflacije. To bi trebalo imati značajan uticaj na rast prihoda banaka, međutim EURIBOR je već u 2024. doživio značajan pad, te se u 2025. godine stopa stabilizira na nižim nivoima. Pri tome, kretanje referetne kamatne stope u EURO zoni nije bio obrazac kretanja kamatnih stopa na našem tržištu. Naprotiv, cijena kreditiranja u BiH je u periodu najvećeg EURIBOR-a rasla tek oko 50 baznih poena, sa tendencijom blagog pada u posljednjih osamnaest mjeseci. Sa druge strane, izvori kapitala za banke su poskupjeli – kamatne stope na lokalne depozite su rasle cca 50%, a na međunarodne pozajmice i do 100% u odnosu na period prije rasta EURIBOR-a. U ovakvim okolnostima, fokus bh. banaka je na održavanju neto kamatne marže, a kako bi se održao i dobar nivo profitabilnosti sektora kakav sada imamo.
Što se tiče kreditnih rizika, povišena inflacija prirodno nosi smanjenje raspoloživog neto dohotka stanovništva, samim tim i povećanje kreditnih rizika za banke. Ipak, banke u BiH su u ovaj ciklus ušle kapitalno snažne i sa vrlo discipliniranim politikama kreditiranja tako da u BiH imamo jednu dosta zdravu kombinaciju kreditnog rasta koji prati rast BDP-a, i niskog udjela nekvalitetnih kredita koji je u trećem kvartalu 2025. dosegao rekordno niskih 2,7%.
Ova kombinacija odražava visoku stabilnost bankarskog sektora koja je ključna za dalju podršku poslovnom ciklusu, potrošnji i dugoročnom ekonomskom rastu.
• Koliko su banke u BiH spremne za upravljanje kibernetičkim i operativnim rizicima?
– Digitalna transformacija je sa sobom donijela nove rizike, ali i ozbiljna ulaganja banaka u njihovo upravljanje. Kibernetička sigurnost danas više nije IT tema već pitanje poslovne stabilnosti. Banke kontinuirano ulažu u zaštitne sisteme, monitoring, edukaciju zaposlenih i testiranje otpornosti sistema. Istovremeno, jasno je da se radi o oblasti koja se stalno razvija, zbog čega je neophodno da se sigurnosni standardi unapređuju jednako brzo kao i digitalne usluge.
NE POSTOJI “KONAČNA ZAŠTITA”
• Da li su sistemi interne kontrole i IT sigurnosti na nivou modernih standarda?
– U bankarskom sektoru u cjelini ti sistemi jesu na visokom nivou i kontinuirano se unapređuju. Važno je naglasiti da sigurnost danas nije stanje, nego proces i upravo tako joj banke pristupaju. Kada govorimo o IT sigurnosti, ne postoji “konačna zaštita”, već samo spremnost da se rizici pravovremeno prepoznaju i sistemi stalno unapređuju. Dodatni izazov je činjenica da, kako često naglašavaju IT stručnjaci, cyber kriminalci kontinuirano mijenjaju alate i razvijaju sofisticiranije metode napada. To zahtijeva visoku spremnost banaka i drugih aktera da se brzo prilagođavaju novim prijetnjama, i to kroz stalna ulaganja u ljude i nova znanja o upravljanju cyber rizicima, kao i tehnologije odnosno nadogradnju zaštitnih mehanizama.
• Kako balansirati između inovacija i novih rizika koje AI donosi?
– AI donosi ogromne operativne prednosti, ali i otvara pitanja transparentnosti, pouzdanosti, ovisnosti o kvalitetu podataka i etike. Balans se postiže kroz jasan okvir upravljanja: definisanje odgovornosti, kontrolnih mehanizama i ljudskog nadzora nad modelima i automatiziranim odlukama. AI treba posmatrati kao razvojnu priliku na način da pomaže procesu odlučivanja, a ne kao zamjenu za profesionalni sud. Ključ je u tome da tehnologija bude podrška, a ne autoritet.
• Koliko ESG rizici ulaze u strategije banaka u BiH?
– Održivo finansiranje više nije „dodatna tema“, nego sastavni dio upravljanja rizicima. Regulatori i banke sve ozbiljnije i struktuiranije razmatraju klimatske, društvene i upravljačke rizike u kreditnim politikama i dugoročnim strategijama. Posebno je važno razumjeti da ESG nije samo reputacijsko pitanje, već realan finansijski rizik. Klimatske promjene, regulatorni pritisci i društvena očekivanja direktno utiču na održivost poslovnih modela. Ono što je potrebno da bi praćenje ESG rizika postiglo svoj suštinski cilj, a to je da ESG perspektiva uđe u sve pore poslovanja, ne samo banaka nego i realnog sektora, jeste kreiranje jedinstvenih regulatornih i metodoloških okvira, i aktivna edukacija na svim nivoima. U suprotnom, različiti pogledi na ESG rizike mogu zamagliti pravu sliku stanja, čak napraviti i konkurentske disbalanse. U svakom slučaju, regulativa je i na evropskom nivou vrlo kompleksna, obimna i nadograđuje se, tako da nam sigurno predstoji dosta posla u prilagodbi.
REGULATIVA JE ŽIV SISTEM
• Prati li regulativa promjene u praksi upravljanja rizicima?
– Regulatorni okvir u BiH u dobroj mjeri nastoji pratiti evropske standarde i u stalnom je procesu prilagođavanja novim rizicima. Posebno je vidljivo jačanje fokusa na ESG rizike i digitalnu otpornost. Naravno, uvijek postoji potreba za prilagodbama regulatornih okvira i procesa. Očekivano je da će se regulatorni zahtjevi nastaviti širiti kako se u praksi budu akumulirala nova iskustva i produbljivalo razumijevanje rizika. Upravo taj proces učenja i prenošenja međunarodnih praksi čini regulativu živim sistemom koji se stalno nadograđuje.
Zbog toga je otvoren i kvalitetan dijalog između banaka i nadzornih institucija ključan. Samo kroz pravovremenu razmjenu informacija i zajedničko tumačenje novih izazova možemo osigurati da regulatorni okvir bude istovremeno robustan, primjenjiv i usklađen s realnim potrebama tržišta.
• Ima li dovoljno stručnjaka za upravljanje rizicima i kako pomaže UPRMBiH?
– Stručnih ljudi ima, ali potreba za njima raste brže nego što ih sistem može proizvesti. Upravljanje rizicima postaje sve kompleksnije i sve više interdisciplinarno. Udruženje profesionalnih risk menadžera BiH (UPRMBiH) kroz edukacije, konferencije i umrežavanje direktno doprinosi razvoju kadrova i jačanju struke. Naša uloga je da znanje ne ostane u izolovanim sistemima, nego da se dijeli, razvija i primjenjuje u praksi.
VAŽNO JE NE UČITI SAMO NA SOPSTVENIM GREŠKAMA
• Postoji li dovoljno saradnje između institucija i stručne zajednice?
– Saradnja postoji, ali uvijek može biti intenzivnija. Bankarstvo danas ne može funkcionisati izolovano od akademske zajednice, IT sektora i regulatora. Što je veća otvorenost za razmjenu znanja i zajednički rad na rješenjima, to je sektor otporniji. U tom smislu, profesionalna udruženja imaju važnu ulogu „mosta“ između teorije, prakse i regulative.
• Kakav značaj ima međunarodna saradnja UPRMBiH?
– Međunarodna saradnja omogućava da na vrijeme razumijemo trendove koji dolaze i da ne učimo isključivo na vlastitim greškama. Razmjena iskustava s kolegama iz EU i regiona donosi nova znanja, ali i potvrdu gdje se nalazimo kao tržište. Takvi kontakti podižu kvalitet cijele struke i pomažu da se lokalna praksa razvija u skladu s međunarodnim standardima.
• Koji su, po Vama, najveći rizici koji nas očekuju u naredne tri godine?
– U fokusu će biti kombinacija tehnoloških i makroekonomskih rizika: kibernetička sigurnost, geopolitička nestabilnost, klimatski rizici i pritisci na profitabilnost. Banke moraju graditi otpornost kroz kapital, kvalitet aktive i fleksibilne poslovne modele. Ali jednako važna bit će ulaganja u znanje ljudi jer nijedan sistem nije snažniji od onih koji njime upravljaju.
