Bankarstvo je, objektivno, najuređenija i najnadziranija ekonomska djelatnost. To nije fraza, nego sistemska činjenica: banke posluju u režimu detaljnih prudencijalnih pravila, obaveza iz oblasti propisa sprečavanja pranja novca (AML- Anti‑Money Laundering) i finansiranja terorističkih aktivnosti BiH (CFT- Countering the Financing of Terrorism), zaštite korisnika finansijskih usluga, upravljanja operativnim rizikom, IT sigurnosti i sve više – održivosti. Upravo zato bankarski sektor često prvi “apsorbira” regulatorne promjene i pretvara ih u standarde koji kasnije prelaze i u širi poslovni ekosistem.
Tempo promjena dolazi izvana danas brže nego ikada: digitalne navike klijenata, tehnološki razvoj, novi oblici i zahtjevi finansijskih usluga ali i očekivanja međunarodnih partnera. Ključno pitanje više nije da li se prilagođavati – nego kako to uraditi na način koji čuva stabilnost sistema i istovremeno otvara prostor inovacijama.
ELEKTRONSKI POTPIS I DIGITALNA IDENTIFIKACIJA: PRAVNA OSNOVA ZA DIGITALNU EKONOMIJU
Elektronski potpis i digitalna identifikacija su temelj digitalnog bankarstva. Bez njih nema potpunog “end-to-end” procesa – od ugovaranja do aktivacije usluge – a time ni prave konkurentnosti na modernom tržištu.
Za banke je centralno pitanje pouzdanost: kako digitalnu identifikaciju učiniti jednako kredibilnom kao fizičko prisustvo, uz punu usklađenost s AML/CFT obavezama i pravilima zaštite podataka. Dobra praksa u regionu pokazuje da rješenje nije u opštem oprezu koji usporava sve, nego u jasno postavljenim pravilima i standardima.
Primjer vrijedan pažnje su iskustva iz regije i uspostava regulatornog sandbox-a kao mehanizma podrške regulatora različitim inovacijama. Sandbox u suštini omogućava inovacijama da se testiraju bez potrebe da odmah ispunjavaju sve regulatorne zahtjeve – ali pod nadzorom i uz zaštitne mjere, sa jednim od ključnih ciljeva, a to je da regulator korištenjem sandbox-a razumije “prilike i rizike povezane s inovacijama” i time stvara efikasniji regulatorni okvir.
Za BiH je suština jednostavna: elektronski potpis i digitalna identifikacija trebaju biti tretirani kao infrastruktura povjerenja. Kad se to postavi dosljedno i predvidivo, efekti se šire i izvan bankarstva – na telekom usluge, osiguranje, javnu upravu, e-trgovinu i investicione procese.
REFORMA PLATNIH SISTEMA U BiH: PREDVIDIVA I JEDINSTVENA PRAVILA KAO USLOV OZBILJNIH INVESTICIJA
Reforma platnih usluga provodi se paralelno u oba entiteta, ali s različitom dinamikom i obuhvatom. Iako su pristupi različiti, strateški cilj je identičan i neostvariv bez međusobne usklađenosti: stvaranje jedinstvenog, modernog i EU‑usklađenog tržišta platnih usluga u Bosni i Hercegovini, kao temeljnog preduslova za pristupanje SEPA sistemu.
SEPA zahtijeva tehničku spremnost bankarskih i nacionalnih sistema – uključujući brze (instant) transfere, zajedničke standarde poruka i interoperabilnost. Modernizacija infrastrukture je identificirana kao jedan od ključnih stubova u regionalnim projektima za napredne platne sisteme.
Regionalna praksa ovdje daje jasnu pouku: inovacije su uvijek brže rasle u okruženju jedinstvenih, predvidivih pravila i otvorenih kanala komunikacije regulator–tržište. EU je taj princip davno operacionalizovala kroz harmonizaciju tržišta finansijskih usluga (što se posebno vidi u platnim uslugama i standardizaciji pristupa inovacijama kroz “innovation hubs”). Na nivou EU regulatora, postoji i mapa inovacijskih hubova, gdje su – primjerice – u Hrvatskoj evidentirani inovacijski kanali nadzornih institucija. Npr. Hrvatska narodna banka vodi poseban inovacijski hub kojim prati tržišne trendove i njihov utjecaj na stabilnost finansijskog sistema. Namjera HNB-a je pružiti pomoć u snalaženju s regulatornim zahtjevima, u svjetlu povećanog interesa sudionika finansijskog tržišta i ostalih poslovnih subjekata za razvojem inovacija na području bankovnih ili platnih usluga.
Činjenica koju treba posebno naglasiti za BiH: usklađenost pravila na nivou cijele države (u onim segmentima gdje tržište mora funkcionisati jedinstveno) nije administrativna formalnost, nego uslov za pravnu sigurnost, reputaciju finansijskog sistema i percepciju investitora. U finansijama, investitori ne traže “savršene” zakone – traže predvidiva pravila igre.
DIGITALNA IMOVINA: REGULISATI PAMETNO, NE MORALIZIRATI
Digitalna imovina u praksi postoji i koristi se bez obzira na to da li je i u kojoj mjeri regulisana zakonom. Zato je pravnička logika najkorisnija kad su pravila jasna i operativna: definicije, nadležnosti, dozvole, obaveze, zaštita korisnika, AML/CFT, tržišne zloupotrebe.
Dobar regionalni primjer ovdje je Srbija, koja je usvojila Zakon o digitalnoj imovini kojim uređuje izdavanje i trgovanje digitalnom imovinom, pružanje usluga povezanih s digitalnom imovinom te nadležnosti i nadzor (podjela uloga između Narodne banke Srbije i Komisije za hartije od vrijednosti). Suština takvog pristupa je da se tržište izvodi iz sive zone: uvode se pravila, dozvole i odgovornosti – i time se smanjuje prostor za zloupotrebe.
Za BiH to može biti korisna lekcija metodologije: ne mora se “kopirati” rješenje, ali je korisno preuzeti logiku – jasne definicije, jasna nadležnost, jasni uslovi za pružaoce usluga i jasna veza sa segmentom primjene sprečavanja pranja novca.
ESG: OD “NARATIVA” DO POTPUNE PRIMJENE
ESG (okolišni, društveni i upravljački faktori) se više ne svodi samo na reputaciju. On ulazi u kreditne politike, procjene rizika, izvještavanje i očekivanja međunarodnih partnera na temelju obaveznih propisa. Pravni izazov je dvostruk: (1) osigurati usklađenost sa standardima i (2) izbjeći formalizam i “greenwashing” rizike kroz preciznije interne procedure, ugovorne mehanizme i dokazive podatke.
Za banke u BiH, ESG je realna razvojna šansa: omogućava bolje upravljanje dugoročnim rizicima i otvara vrata kapitalu i partnerstvima koji sve češće dolaze uz održivost kao uslov.
Zaključak: pravnici ne smiju samo pratiti promjene – moraju ih usmjeravati
Generalno, bankarstvo je najuređeniji sektor s razlogom: stabilnost finansijskog sektora je javni interes. Ali stabilnost ne znači statičnost. Pravnici u finansijskom sektoru u cilju održavanja adekvatne konkurentnosti danas moraju biti fokusirani na ključne segmente: čuvati sistem i istovremeno mu omogućiti inovacije.
Ako BiH želi brže digitalne procese, te generalno ozbiljniji investicioni zamah i konkurentniji finansijski sektor, fokus treba biti na predvidivim pravnim pravilima, modernim instrumentima identifikacije i potpisivanja, te – možda najvažnije – usklađenosti ključnih tržišnih pravila na nivou cijele države.
U svijetu kapitala i tehnologije, fragmentacija sistema se uvijek naplaćuje – a pravna sigurnost se uvijek nagrađuje.
Kao direktorica Direkcije za pravne poslove jedne od najrespektabilnijih banaka u Bosni i Hercegovini, s više od 20 godina iskustva u bankarstvu i finansijskim institucijama, predstavnica banke u programu the Women on Boards in the Financial Sector, Arbitar/ica na Listi arbitara Arbitražnog suda pri VTK BiH, Aida Rifelj, u ovom osvrtu detektuje teme koje sve češće određuju budućnost finansijskog sektora: elektronski potpis i digitalnu identifikaciju, transformaciju kroz reformu platnih usluga, digitalnu imovinu i ESG;
Umjesto kritike, fokus stavlja na praktična rješenja i regulatorne modele koji mogu ubrzati modernizaciju tržišta i ojačati pravnu sigurnost – ključnu valutu u percepciji investitora.
