Amer Hadžikadić, član Uprave Sparkasse Bank: Sinergija tradicionalnog bankarstva i FinTecha za...

Amer Hadžikadić, član Uprave Sparkasse Bank: Sinergija tradicionalnog bankarstva i FinTecha za bolju finansijsku uslugu

Razgovor s povodom

935
0
PODIJELI

• Sparkasse Bank, članica jedne od od vodećih austrijskih bankarskih grupacija, nedavno je ojačala sastav svoje Uprave renomiranim IT ekspertom koji je prethodnih godina predvodio IT giganta Oracle u BiH • Amer Hadžikadić je rijedak primjer IT stručnjaka u top menadžmentu jedne banke, što je svakako pokazatelj koji to razvojni pravac slijedi Sparkasse Bank • Razgovarali smo sa njim o tome koje digitalne novitete mogu očekivati klijenti ove banke, ali i globalnim trendovima u digitalizaciji i finansijskim tehnologijama

  • Cijenjeni gospodine Hadžikadiću, da li je pandemija Covid-19 stimulisala digitalizaciju i veće prisustvo FinTecha u bankama? Kakva je u toj oblasti situacija u bankarskom sektoru u Bosni i Hercegovini?

– Sigurno je da su se desile velike promjenee. U najmanju ruku, pandemija je podigla svijest o benefitima digitalizacije u finansijskom sektoru, a time i slobodu kreiranja finansijskih usluga mimo banaka, što je ustvari FinTech.

Istraživanja na globalnom nivou pokazuju da je broj transakcija u FinTech sektoru u 2020. rastao i do 13% (University of Cambridge, Judge Business School). To je u uslovima globalnog usporenja ekonomije, kada konvencionalne industrije bilježe padove, sasvim solidan rast i jasno ukazuje da je ova industrija na uzlaznoj putanji.  

U Bosni i Hercegovini je digitalizacija i dalje na jednom bazičnom nivou, ali sigurno da će u nekoj dugoročnoj perspektivi ovi trendovi doći i do nas. Ubrzanje digitalizacije i rast FinTech usluga, kao prateća pojava pandemije su prilika, ali isto tako i izazov za bankarske sisteme. Međutim, mislim da su banke u BiH glavnu ulogu odigrale na drugom terenu – osigurale su da finansijsko tržište i dalje ostane stabilno. Upravljanje povećanim rizicima izazvanih pandemijom je izuzetno izazovno. Prvo, banke su morale napraviti velike prilagodbe poslovnih modela da bi obezbijedile kontinuitet usluge i bile dostupne svojim klijentima kroz ovaj teška vremena. Drugo, morale su osigurati vlastitu stabilnost i kapacitete da bi podržale oko 60.000 klijenata kroz mjere moratorija i drugih olakšica na otplatu kredita u iznosu od oko 1 milijarde KM. I na kraju, banke su nastavile ispunjavati svoju osnovnu svrhu, a to je očuvanje sigurnosti pologa svojih štediša i podrška ekonomiji kroz ponudu kreditnog novca. 

KOMFORT ZONA USTUPLJENA KLIJENTIMA

  • Kako je Sparkasse Banka iznijela te izazove pandemije?

– Svi izazovi poslovanja u uslovima pandemije su prevaziđeni zahvaljujući najvećem i najvažnijem kapitalu, a to su ljudi. Uz velike napore, naši uposleni su svoju komfort zonu zamijenili komfort zonom klijenata. Prilagodili smo se klijentima u svakom smislu – od interne organizacije do načina pružanja usluge. Sve je to obavljeno uz čitav jedan pozadinski sistem preventivnih mjera koji štiti zdravlje našeg tima.   

Rezultat je da se Sparkasse Banka i dalje ubraja među tržišne lidere po stabilnosti. Uspjeli smo čak intenzivirati kreditiranje sa rastom portfolija od 6 posto u prošloj godini, a posljednja istraživanja iz 2021. pokazuju da su naši klijenti među najzadovoljnijim na tržištu. Ukratko, Sparkasse tim je uradio odličan posao za našu instituciju i naše klijente.

  • Kažete da je Sparkasse tim uradio odličan posao. Šta onda vaši klijenti mogu očekivati nadalje, posebno u dijelu digitalizacije?

– I kad je odlično, uvijek može bolje. Situacija sa pandemijom nije ista sada kao što je bila na početku pandemije. Neke stvari su se uhodale, a neki novi izazovi su se ukazali. I nije to stvar pandemije, nego tržišta koje se konstantno mijenja i banka se mora konstantno prilagođavati. Sada treba vidjeti šta su to banke u posljednjoj godini radile i nudile na drugi način, i to onda uvesti kao praksu, a ne kao intervenciju. Klijenti su navikli na neke usluge koje će očekivati i u budućnosti, a njih treba unapređivati, kao i sve ostalo.

Konkretno: treba omogućiti što je više moguće bankarskih usluga i proizvoda online, pored zadržavanja tradicionalnog načina obavljanje posla. To su digitalni kanali, drugačiji sistem poslovnica, ali isto tako i optimizacija internih procesa i načina rada u pozadini koji nije vidljiv klijentima.

U Sparkasse Banci, u vrlo kratkom periodu klijenti mogu očekivati nove usluge u mobilnom i internet bankarstvu, otvaranje dodatnih 24-satnih samouslužnih lokacija, nove kartične proizvode, ali i usluge koje im skraćuju vrijeme obavljanja finansijskih poslova.

DIGITALIZACIJA I FINTECH

  • Puno se priča o digitalizaciji, ali nismo sigurni da svi mislimo na isto i često se ona postovjećuje sa FinTech-om. 
    – Digitalizacija u užem smislu znači omogućavanje obavljanja nečega što je rađeno manuelno na digitalnim kanalima. U širem smislu, digitalizacija pomaže transformaciju poslovanja koja podrazumijeva da uslugu radimo više i/ili bolje.  A to onda povlači koncepte efikasnosti i optimizacije. Sve to može biti internog karaktera, ali i okrenuto prema klijentima.

Klasični primjeri digitalizacije u bankarstvu je plaćanje ili obavljanje transakcija preko računara ili mobitela umjesto u poslovnici, isto kao i plaćanja kod trgovaca gdje smo prvo izbacili gotovinu i išli na kartice. Sada bi digitalizacija značila smanjiti taj novčanik, pa obavljati i tu vrstu transakcija mobitelom, kojeg svakako uvijek imamo kod sebe.

Zatim tu su automatska odobrenja kredita i garancija, zaštita banke od raznih zloupotreba korištenjem naprednih IT rješenja koje lakše hvataju anomalije u aktivnostima klijenata i prepoznaju potencijalne zloupotrebe, prepoznavanje teškoća u radu klijenata na vrijeme, full digitalne poslovnice. Ovo su samo neke od digitalizacija koje klijenti mogu očekivati u narednom periodu, a kroz koje će imati puno brže odgovore na njihove zahtjeve i potrebe. Naravno, sve ovo treba raditi na način da se ne naruši tradicionalno bankarstvo i lični odnos povjerenja klijent – banka.

FinTech je sinonim za kompanije koje pružaju finansijske usluge digitalnim kanalima mimo banaka, ili u saradnji sa bankama. Najpoznatiji primjer na našem tržištu je recimo PayPal. U BiH nema puno FinTech kompanija, i one rijetko rade za naše tržište, uglavnom razvijaju rješenja za ino tržišta. Za sada je većina usluga iz oblasti plaćanja računa, transfera novca i praćenja ličnih finansija, dok usluge ugovaranja kredita malo kaskaju zbog nedostatka zakonskog okvira i manjka finansijskih sredstava.

  • Zašto su FinTech kompanije napravile tako dobar posao i šta banke mogu uraditi da zaštite svoje tržište?

– FinTech je jedna odlična pojava i u velikoj mjeri je pogurala i banke da se modernizuju i budu inovativne i brže. Ove firme su od svog početka digitalizirane, traže transformaciju i spremne su za potrebe današnjeg tržišta i brze reakcije. Studije na globalnom nivou pokazuju da je 2/3 ovih firmi u periodu pandemije prilagodilo svoje proizvode i ponudu trenutnim uslovima. Još i prije izbijanja pandemije 2019. godine, oko 64% ljudi u svijetu je koristilo neku vrstu FinTech usluga. Sigurno da se radi o brzo rastućoj industriji koja u jednom dijelu konkurira bankama.

Međutim, ja na taj koncept gledam izuzetno pozitivno. Na konkurenciju se može gledati kao na nešto što vam otežava rad, ali ja na nju gledam kao nešto što me tjera da budem bolji. Išao bih čak i korak dalje – sinergija između FinTechove agilnosti i kreativnosti i bančine dostupnosti finansijskim sredstvima i jakim sistemima upravljanja rizicima može biti pun pogodak. Klijenti u kratkom periodu mogu dobiti nove ili modernizovane usluge, a banke i FinTech firme dodatne izvore prihoda. Banke ovdje ne trebaju štititi svoje tržište nego shvatiti da to nije tržište banaka. To je tržište gdje klijenti traže najbolju uslugu za svoj novac. Banke trebaju početi razmišljati o široj slici, biti kreativne, a svoju veličinu, koja se obično poistovjećuje sa tromošću, iskoristiti u pozitivnom smislu i napraviti iskorak prema FinTech svijetu.

  • Koliko je to udruživanje banaka i FinTech kompanija moguće u praktičnom smislu i kratkom roku?

– Moguće je, ali je važno ispuniti jedan preduslov, a to je izjednačiti teren na kojem djeluju banke i FinTech. Banke gledaju situaciju dosta šire od uzimanja štednje, prodaje kredita i nuđenja platnih transakcija. Banke prate i rizike, usklađenost sa zakonima, potencijalne zloupotrebe, pranje novca, finansiranje terorizma itd. FinTech nisu u nadležnosti bankarskih regulatora, i mogu raditi neke poslove koje banke ne mogu. To nije dobro, jer su izložene većim rizicima koji mogu rezultirati potencijalnom štetom samoj kompaniji, ali i klijentima. I onda jedan problem može da pokvari sve ono dobro što je ta FinTech usluga donijela.

Ukratko, FinTech kompanije i banke mogu naučiti puno jedni od drugih. Mogu raditi u sinergiji, što ide u prilog korisnicima finansijskih usluga, samo je potrebno ujednačiti regulatorni okvir na tačkama gdje se prepliću. To se sigurno ne može očekivati u nekom kratkom roku. 

E sada, kad se to desi, da li će banke ići u smjeru akvizicije FinTech firmi ili čak i obratno, ili će ići u partnerstvo sa njima, ili u svoj razvoj u polju FinTech-a, ostaje da vidimo. Puno je tu varijabli i nema pravog odgovora. U svakom slučaju, svaki odgovor i svaki potez je bolji od „ne raditi ništa“.

  • Šta je ustvari neophodno za progres digitalizacije bankarstva u BiH? 

– Prije svega, unutar banaka je bitno da postoje strategije transformacija gdje digitalizacija ima tačno definisano mjesto. Zatim je važno imati jake i kvalitetne IT kapacitete, a prije toga dobar proces menadžment koji je ustvari polazna osnova za digitalizaciju. Ukupno gledano, kroz cijelu strukturu banke potrebni su kreativni ljudi koji su spremni izaći iz zone komfora i prihvatiti izazove promjena procesa i načina rada. Na kraju, finansijska konstrukcija mora biti zaokružena, jer digitalizacija znači i velika ulaganja. 

Vjerujem da su banke velikim dijelom spremne i kapacitirane za ovaj proces. Ono što nedostaje je regulatorni okvir koji će postaviti pravila ponašanja – s jedne strane uvažiti sve potencijalne rizike, a s druge strane ići u smjeru olakšavanja, a ne otežavanja progresa.

Tu je prije svega važno usvajanje zakona o elektronskom potpisu. Tu su i nove inicijative za identifikaciju klijenata putem video linka, što bi omogućilo da klijenti više ne moraju dolaziti u poslovnice i uveliko olakšalo, pojeftinilo i ubrzalo usluge banaka.

  • Vi ste jedan od rijetkih informatičara u upravi banke. Da li to znači da banke postaju sve više IT orijentisane?

-Sa pojačanom potrebom za transformacijama, optimizacijama i digitalizacijom, ne bi trebalo biti čudno imati jakog IT stručnjaka u upravama banaka. Nadam se da će one sve više ići u tom smjeru. Ja sam, u svakom slučaju, i lično i kao predstavnik IT struke, počastvovan prilikom da budem u upravi jednog od lidera na tržištu.

Načelno, banke nisu „IT driven“, one su bile i uvijek će biti „market driven“.  Dakle, ne okreću se banke IT-u, nego klijentu – uvijek. Međutim, kao što rekoh, IT kao nosilac digitalizacije postaje sve bitniji u bankama i one postaju sve više i više zavisne o rješenjima iz sfere kompjuterskih nauka. To nije drugačije ni u ostalim industrijama.

Naravno, kvalitetan IT nije dovoljan za uspjeh banke, ali nedostatak kvalitetnog IT-a je dobar recept za poteškoće u poslovanju. Zato je izuzetno bitno da IT stručnjaci svoju važnost shvate, i prihvate i odgovornost koju njihova nova uloga nosi.

  • Da li digitalizacija u konačnici znači manje radnih mjesta?

– Ako se gleda usko i isključivo na pojedine segmente predmetne digitalizacije, onda da. Za nešto što je trebalo pet stručnjaka, sada će trebati jedan. Efekat je da je za taj posao smanjen rizik ljudske greške i trošak koji se rezerviše za eventualne probleme, što u konačnici pojeftinjuje proizvode za klijenta. Isto tako je efekat da uposlenici, umjesto da se bave repetitivnim poslom, svoje znanje i iskustvo mogu usmjeriti u druge, kvalitetnije aktivnosti i tamo povećati obim posla. I na kraju, ta tehnička rješenja koja omogućavaju digitalizaciju pravi neki ljudski resurs, neka IT firma, neki istraživači na univerzitetima. Eto odmah potrebe za dodatnim zaposlenjima. Razvijene države koje su na puno višem nivou digitalizacije, svake godine bilježe pozitivne pomake u smanjenju nezaposlenosti. Zato mislim da je stavljati digitalizaciju i „gubljenje posla“ u istu rečenicu neispravno, pa čak i neodgovorno. (promo B&B)