Amir Softić, novi predsjednik Uprave Sparkasse Bank: Kvalitet sinergije bankarskog i realnog...

Amir Softić, novi predsjednik Uprave Sparkasse Bank: Kvalitet sinergije bankarskog i realnog sektora bitno će utjecati na ekonomski rast BiH

258
0
PODIJELI

Amir Softić, dugogodišnji član Uprave Sparkasse Bank, renomirani član stručne zajednice i predsjednik Udruženja profesionalnih risk menadžera BiH, sa februarom 2021. preuzeo je poziciju čelnog čovjeka ove predstavnice austrijske grupacije Erste i Steiermärkische Sparkasse u BiH. Razgovarali smo sa njim o strateškom opredjeljenju ove banke, sinergiji banaka i realnog sektora, regulatornom okviru banaka i ključnim faktorima stabilnosti sektora

Razgovarao: Zlatko VUKMIROVIĆ

  • Nedavno je javnosti predstavljen novi upravljački tim Sparkasse Bank dd BiH. Želimo Vam, prije svega, mnogo uspjeha u radu i molimo da se za početak osvrnete na poslovanje Banke u protekom periodu. Činjenica je da govorimo o banci koja je dugi niz godina stabilno pozicionirana na bosanskohercegovačkom tržištu. Ipak, s obzirom da definitivno nismo ni pri kraju poremećaja izazvanih koronavirusom, kako će Sparkasse Bank dd BiH pokušati zadržati i poboljšati snažnu poziciju i kojem segmentu poslovanja ćete pokloniti posebnu pažnju?

– U 2020. godini je Sparkasse Banka plasirala oko 600 miliona KM kreditnog novca, ostvarivši rast portfolija od 6%, i posljedično aktive od 8%. Budući da je, prema preliminarnim podacima, kreditiranje na tržištu bilježilo pad od 2%, možemo biti vrlo zadovoljni rastom na strani aktive. U depozitnom portfoliju smo generisali rast preko 10%, koji je predvođen rastom depozita javnog sektora i velikih preduzeća. Naravno, u našoj banci, kao i na kompletnom tržištu su negativni ekonomski efekti pandemije najvidljiviji kroz smanjenje kamatnih prihoda, s jedne strane, i povećanje troškova rezervisanja za kreditne gubitke, s druge strane.

Međutim, ono što je važno je da smo usprkos vanrednim uslovima poslovanja i padu boniteta korisnika kredita na tržištu, kroz adekvatne mehanizme upravljanja rizicima uspjeli zadržati snažnu poziciju stabilnosti. Sa udjelom NPL-a od oko 6%, izrazito visokom stopom pokrivenosti nekvalitetnih kredita te koeficijentom adekvatnosti kapitala od skoro 19%, možemo reći da Sparkasse Banka sigurno spada u red onih koje mogu apsorbovati gubitke godine iza nas i izdržati dugoročnije finansijske šokove. Ovaj fokus na stabilnost jeste okosnica našeg poslovnog modela, a čiji je uspjeh dokazan kroz 200-godišnju tradiciju poslovanja naše austrijske matične grupacije.

Upravo to će nam omogućiti da održimo i nastavimo aktivnu kreditnu politiku i u ovoj godini. Pri tome, pravac našeg djelovanja će biti jačanje sinergije sa realnim sektorom, i to na način da budemo aktivniji partner i savjetnik našim klijentima u promjeni poslovnih modela i adekvatnom sagledavanju poslovnih rizika, jer smatramo da je pandemija promijenila tradicionalnu ulogu banaka i da samo podrška u smislu kreditiranja više neće biti dovoljna. U segmentu fizičkih lica nam predstoji nastavak primjene olakšica na otplatu kredita u skladu sa najnovijom odlukom regulatora, a gdje ćemo sigurno pružiti najbolju moguću podršku našim klijentima u prevazilaženju poteškoća u otplati. Istovremeno, vodit ćemo računa o proporcijalnoj diverzifikaciji rizika cijeneći značaj i veličinu svakog pojedinačnog segmenta, i naravno pratiti trendove i rizike industrija.

NE TREBA OČEKIVATI FINANSIJSKI ŠOK

  • Izvjesno je da su za proteklih 12 mjeseci pandemije profiti banaka osjetno opali. S obzirom na izvjesnost da će se loša situacija produžiti mnogo duže nego što je isprva očekivano, šta mislite do kada bankarski sistem to može podnositi i ostati stabilan?

– Izvori pada profita banaka se mogu podijeliti u tri dijela. Prvi dio je vezan za manje kamatne prihode koji su nastali kao posljedica smanjenja kreditne aktivnosti banaka i ukupne kreditne izloženosti. Jedan značajan dio portfolija je ‘‘zamrznut‘‘ u okviru ponuđenih olakšica na otplatu kredita kao dijela sveoukupnih mjera ublažavanja posljedica pandemije Covid-19, a prema navodima Agencije za bankarstvo Federacije BiH, banke su u 2020. godini primijenile oko 60.000 olakšica u iznosu od oko jedne milijarde KM.

Osim toga, na smanjenje kamatnog prihoda su utjecale i obračunate modifikacije, koje proizilaze iz prepoznavanja kreditnih rizika nastalih kao posljedica promijenjenih eksternih uslova poslovanja dužnika koji utiču na otplatu inicijalno odobrenih kredita.

Drugi dio je vezan za nekamatonosne prihode, prvenstveno smanjene prihode platnog prometa i FX poslova, nastalim kao posljedica smanjenja ekonomskih aktivnosti u zemlji i pada turističkih posjeta u 2020. Prema podacima Agencije za statistiku, Bosnu i Hercegovinu je u 2019. posjetilo oko 1,6 miliona turista, a u 2020. godini manje od 500.000, što je pad od gotovo 70%.

I konačno, veoma značajan izvor smanjenja profitabilnosti banaka je povećanje kreditnog rizika i nivoa očekivanih gubitaka, nastalih kao posljedica pandemije Covid-19.

Prva dva izvora i njihov utjecaj na profitabilnost su jednokratni, i ako se uskoro desi normalizacija uslova života, bankarski sektor ne bi trebao generisati značajno manje operativne prihode u odnosu na 2020. godinu.

Treći izvor je već druga priča. On je vezan za nastanak finansijskih poteškoća dužnika, koji u ovisnosti  o dužini trajanja pandemije u BiH, opsegu i utjecaju na zdravstveni sistem i cjelokupnu ekonomiju, predstavlja dugoročni izvor povećanja očekivanih gubitaka, i time udar na dobit u bankama. Kada je u pitanju profitabilnost, bankarski sektor u cijelosti dijeli teret aktuelne situacije sa realnim sektorom i svojim klijentima. Ono što je znatno važnije je da njegova stabilnost nije ugrožena. Zbog dodatno uspostavljenog nivoa regulatornog konzervatizma u BiH, izraženog prvenstveno kroz veće kapitalne zahtjeve, u BiH srednjoročno ne treba očekivati finansijski šok, neovisno o kretanju poslovnog ciklusa.

  • Da ste u poziciji izvršne vlasti, na koji način biste napravili još bolju sinergiju između bankarskog i realnog sektora u BiH?

– Iskustva primjene EU regulatornog okvira nam ukazuju da je osnovni problem implemenacije novog regulatornog okvira bankarskog sistema vezan za njegov utjecaj na kreditnu ponudu i potražnju koja determiše poslovni ciklus jedne ekonomije. Makroprudencijalne mjere za jačanje kapitala i likvidnost banaka, uz adekvatnu procjenu rizika druge ugovorne strane, izračuna očekivanih gubitaka i interno potrebnog kapitala, povećavaju ograničenja na strani ponude kreditnog novca.

U cilju osiguranja dostatne kreditne aktivnosti i ponude kreditnog novca kojim se determiniše poslovni ciklus, nije dovoljno samo osigurati dugoročnu stabilnost banaka. Strukturne reforme su neophodne da reduciraju ukupnu nezaposlenost i kreiraju bolji ambijent za generisanje novih radnih mjesta kao ključnog izvora interne ravnoteže svake ekonomije. Međutim, problem potražnje za kreditima i posljedično ponude, se ne može riješiti samo preko jačanja bankarskog sistema.

Zbog objektivno limitiranih učinaka monetarne politike u malim ekonomijama, ekonomski rast i rast zaposlenosti traže adekvatnu fiskalnu politiku. Država treba preuzeti vodeću ulogu u restrukturiranju bilansnih pozicija i konsolidacije dugova strateških kompanija i industrija privatnog sektora. To će imati pozitivan efekat na poboljšanje boniteta i rejtinga takvih kompanija i samim tim povećanje kreditne aktivnosti i podrške banaka prema istim kompanijama i smanjenje rizika kreditiranja. Preduslov za ovo je bolje razumijevanje sistema upravljanja rizicima i novog regulatornog okvira bankarskog sistema, kako na strani samih banaka, tako i na strani realnog sektora. Jedno od rješenja također predstavlja realokacija resursa, putem fiskalne politike, a što može doprinijeti smanjenju rizika i na strani bankarskog sektora. Sama realokacija resursa ka profitabilnijim industrijama, koje generišu dodatna radna mjesta u okviru realnog sektora, može predstavljati ključni faktor povećanja GDP-a i istovremeno smanjenja očekivanih gubitaka i rizika koncentracije (na osnovama vrste finansijskih struktura). Na ovaj način će se umanjiti ograničavajući faktori kreditne podrške na strani banaka i na taj način povećati sveukupna sinergija dva sektora.

IZBJEĆI “ZAMKU LIKVIDNOSTI”

  • Koliko osjetimo probleme i pritiske zbog kreditnog rejtinga “B sa stabilnim izgledom”?

– Kada je u pitanju BiH, investitori su i pored generalnog nivoa niskih kamatnih stopa, veoma racionalni kada je u pitanju kreditni rejting zemlje, kao i pravna i politička sigurnost u BiH. U ”slobodnom bankarskom sistemu”, banke suočene sa povećanom potražnjom za novcem, povećavale su ponudu i kroz kompetitivni privatni okvir stvarale stabilan monetarni sistem.

Kreditni rejting je ključan za povećanje kreditne aktivnosti banaka i utjecaj na rast realne ekonomije jedne zemlje. Vraćajući se teorijama poslovnog ciklusa, možemo utvrditi da u BiH, kada je u pitanju mogući izvor recesionog šoka, trebamo uzeti u obzir tzv. ”zamku likvidnosti”. Kao što smo vidjeli iz primjera EU, spajanje i akvizicije predstavljaju glavne izvore kreditne potražnje, a što utiče i na ukupnu kreditnu aktivnost banaka. U okviru evidentnih rizika dugoročnih investicija u BiH (pravni i politički rizici), racionalno ponašanje investitora prouzrokuje nedovoljnu tražnju za novcem, zbog čega se likvidnost banaka povećava. Bankari to pravdaju činjenicom da nema dobrih projekata koji bi bili podržani od strane banaka, posebno u svjetlu kapitalnih zahtjeva. Zbog toga, kreatori politika u BiH, moraju uraditi mnogo više na poboljšanju kreditnog rejtinga BiH.

  • Šta mislite, gdje je granica zaduživanja entiteta koje je usmjereno na održavanje tekuće potrošnje umjesto na potporu privrednim i svakim drugim razvojnim projektima?

– Učešće javnog duga BiH u BDP-u je na značajno nižem nivou od prosjeka u EU – de facto, mi smo umjereno zadužena zemlja i ima prostora za povećanje, ali rizik leži u tome kako se tim dugom upravlja i u šta se on usmjerava. Mnogo veći problem od samog zaduživanja je činjenica da se krediti koriste za “krpljenje” budžetskog deficita, a ne za infrastrukturne projekte kojim se povećava ukupna potrošnja i generišu nova radna mjesta.  Tu treba biti fokus politike zaduživanja.

ULOGA BOLJEG MONITORINGA

  • Vratimo se razgovoru o poslovanju banaka u pandemijom bitno izmijenjenim okolnostima. Koliko dugo su, po Vama, one spremne provoditi mjeru moratorija? Do kada bi se inače ta mjera mogla tolerirati?

– Prema rezultatima prvih istraživanja, banke su izložene značajnijim efektima COVID krize od ostalih sektora, čak i u poređenju sa finansijskom krizom i kolapsom iz 2008. Kontigent opsega konvertibilnog duga – CoCo, kao hibridnog dodatnog kapitala, u okviru BASEL III standarda, je smanjen za 1.600 bazičnih poena. Kada govorimo o profitabilnosti banaka, rezultati istraživanja na uzorku od 108 rangiranih banaka ukazuju da 27 evropskih banaka ima negativan izgled na bazi izvršenih revizija. Nivo očekivanih gubitaka je procijenjen kao veoma senzitivan u kontekstu makroekonomskih prognoza, uz očekivanja povećanja vjerovatnosti kašnjenja dužnika na nivou EU bankarskog sistema, uslijed smanjenja BDP-a (ECB, 2020).

Moratorij na plaćanje obaveza treba da minimizira kratkoročne ekonomske negativne efekte na finansijske institucije u vidu kašnjenja u plaćanju obaveza dužnika i povećanja broja defaultnih slučajeva, nastalih kao posljedica njihove kratkoročne nelikvidnosti. Međutim, ne smije se izgubiti iz vida da su ove mjere, kao i njihovi efekti, samo privremena i kratkoročna solucija. 

Ono što je od ključne važnosti je da banke razumiju i prepoznaju izvore i nastanak dugoročnih finansijskih poteškoća svojih klijenata. Preduslov za to su značajne promjene u sistemu monitoringa, boljeg razumijevanja poslovnog ciklusa i konverzije sredstava svakog pojedinačnog klijenta. To je potreban, ali nažalost i nedovoljan uslov za uspostavljanje pravih i adekvanih mjera restruktura. Za dugoročne finansijske poteškoće, restruktura kompletnih poslovnih modela, koja uključuje mogući izbor proizvoda, kupaca, distributivnih kanala, proizvodne transformacije, upravljanje troškovima, zapravo postaje condicio sine qua non. Za to je neophodna spremnost i razumijevanje vlasnika kompanija realnog sektora, s jedne strane, a stručnost bankarskih savjetnika, s druge strane. Od te sinergije će bitno ovisiti i stabilnost bankarskog sistema i nivo distresnih reprograma, odnosno nivo NPL kredita cjelokupnog bankarskog sistema, a posljedično i nivo kreditiranja koji se direktno odražava na ekonomski rast zemlje. 

PRATIMO DOBRE EVROPSKE POLTIKE

Nedavno ste na sarajevskom Ekonomskom fakultetu odbranili doktorsku disertaciju Efekti regulacije bankarskog sistema EU na stabilizaciju poslovnih ciklusa i prevenciju finansijskih šokova u BiH“. U tom svjetlu, kakva je Vaša ocjena spremnosti banaka da se usklade sa novim regulatornim okvirom bankarskog sistema EU

Ovdje je važno razumjeti momenat kada se mijenja regulatorni okvir i struktura samog bankarskog sistema BiH. Naime, bankarski sistem su sa krajem 2017. godine činile ukupno 23 banke, sa ukupnom aktivom od 27.9 milijardi KM, od čega preko 90% aktive čine banke u stranom vlasništvu, koje su de facto unutar Jedinstvenog regulatornog mehanizma EU (SRM) započele svoje usklađivanje mnogo ranije. One danas predstavljaju izvor znanja i dostignutih praksi, koje mogu pomoći, kako samim regulatorima i supervizorima, tako i malim bankama koje se zbog samih rokova usklađivanja suočavaju sa značajnim izazovima. U tom smislu, smatram da su entitetske agencije za bankarstvo i banke do sada uradile izuzetno kvalitetan posao kada je u pitanju usklađivanje sa novim makroprudencijalnim okvirom koji čini čitav niz podzakonskih akata (preko 80 različitih odluka, uputstava i smjernica).

Novi entitetski zakoni o bankama uređuju područja koja su se u poslovanju banaka pokazala manjkavim, kao što su jačanje korporativnog upravlјanja, bolјe upravlјanje rizicima, proces restruktura, uvođenje dodatnih kapitalnih zahtjeva i zaštitnih slojeva kapitala, supervizija itd. Dakle, radi se o okviru koji ima za cilj dugoročno jačanje otpornosti banaka na potencijalne finansijske šokove, kao što je upravo pandemija Covid 19. Izazovi implementacije novih instumenata se prvenstveno odnose na adekvatno prepoznavanje očekivanih gubitaka, kreditne standarde i potrebu za adekvatnim pokrićem prepoznatih rizika u ranoj fazi njihovog nastanka, bilo kroz adekvatno cjenovno pokriće, ili izdvojeni ekonomski kapital.

Otklanjanje slabosti u praksama preuzimanja rizika i procjene kapitalnih izdavanja, u novom regulatornom okviru bankarskog sistema BiH, će nesumnjivo prouzrokovati povećanje rezervi za kreditne gubitke, uz moguće smanjenje kreditne aktivnosti određenog broja banaka, pa samim tim i smanjenje ukupne monetarne ponude. Primjenom novog regulatornog i supervizorskog okvira, u narednom periodu, u okviru bankarskog tržišta BiH, možemo očekivati ponavljanje dvije identične faze koje su se desile u EU. U okviru prve faze, stopa odbijenih kredita u EU se vezala za pooštravanje standarda kreditiranja od strane banaka. U drugoj fazi od 2016. godine, možemo primijetiti povećan broj odbijenih kredita zbog niskih marži.

Problem slabosti procjene boniteta druge ugovorne strane, otvara rizik koncentracije izloženosti prema rizičnijim finansijskim strukturama i podcijenjenost očekivanih gubitaka. Uspostavljanje jačih makroprudencijalnih instrumenata kod tržišta sa visokom izloženošću rizičnijim finansijskim strukturama, niskim nivoom restrukture, akvizicija i spajanja kompanija realnog sektora, dovodi do značajnijeg utjecaj kreditnog akceleratora na kreditnu ponudu i potražnju.