Berislav Kutle, direktor Udruženja banaka BiH: Banke će se morati brzo prilagođavati...

Berislav Kutle, direktor Udruženja banaka BiH: Banke će se morati brzo prilagođavati novim okolnostima

355
0
PODIJELI

• Podjela na banke sa domaćim i inozemnim kapitalom je jedna od podjela koja se koristi, ali i najčešće krivo tumači Ono što se radilo godinama u bankama i činilo njihov core proizvod se ubrzano mijenja • Ne treba čekati probleme kako bi se na njih reagiralo, moramo ih na vrijeme otkriti i izbjeći, upravljati njima • Rast inflacije je sada teško prognozirati jer ni u povojima ne postoje strategijske mjere koje bi je stavile u zacrtane okvire


Razgovarao: Zlatko VUKMIROVIĆ

  • Poštovani gospodine Kutle, praktično preko noći sa našeg tržišta nestale su dvije relativno velike podružnice Sberbanke. Nakon njihovog interventnog preuzimanja, udio domaćeg kapitala u bankarskom sektoru BiH iznosit će, prema nekim prvim izračunima, gotovo 30 procenata. Željeli smo jake domaće banke i sada smo ih definitivno dobili. Šta bi to, po vama, moglo promijeniti na tržištu i znači li to da bi novac, zahvaljujući novoj realnosti, trebao manje odlaziti iz Bosne i Hercegovine?

– Postoje raznolike podjele banaka. Svaka od tih podjela pojedinačno ne pokazuje ono najbitnije, a to je razlog postojanja banke. Da li banka i u kojoj mjeri ostvaruje stvarni razlog postojanja, to je ključno pitanje. Kad govorimo o tom razlogu mislimo na sva četiri stuba na kojem bi trebala egzistirati i koje bi u pravoj mjeri morala podržavati.

Po meni, svaka banka bi trebala postojati kako bi bila u službi ostvarenja svih potreba klijenata, djelatnika, društvene zajednice, investitora a posljedica tog rada treba biti ostvarenje profita kao jednog od pokazatelja uspješnosti.

Podjela na banke sa domaćim i inozemnim kapitalom je jedna od podjela koja se koristi, ali i najčešće krivo tumači. Razmišljanja, uglavnom kriva, kako bi nam bilo puno bolje kad bismo imali samo domaće banke jer nas ove druge osiromašuju stvara krivu sliku, pa potom i predrasudu o stvarnosti.

Razvoj bh. bankarstva, a onda i privrede – stanovništva su napravile ove druge banke. Svu kvalitetnu tehnologiju, organizaciju know-how, pa i najveći dio potencijala su donijele one. Razvoj tih banaka i prihvatanje EU regulative je omogućilo i ubrzalo i razvoj domaćih banaka. Domaćih, kad govorimo samo o kapitalu. Inače domaća banka je svaka ona koja uravnoteženo ostvaruje pomenuti razlog postojanja.

Polemike o iznošenju kapitala stranih banaka padaju u vodu kad pogledamo strukturu kapitala banaka. Ona jasno pokazuje da je temeljni kapital dva puta manji od ukupnog kapitala banaka, što pokazuje suprotno -dakle najveći dio zarada banaka je ostao u zemlji i tako će biti i dalje.

MALIM BANKAMA BIT ĆE TEŽE

  • Dijelom prirodno a posljednjih sedmica i silom prilika, na djelu je okrupnjavanje banaka u Bosni i Hecegovini. Kako vi tumačite taj proces? Da li će uopće na našem tržištu biti mjesta za male banke?

– BiH je po mnogo čemu specifična – jedinstvena država. Funkcioniramo sa četrnaest vlada, premijera, tri predsjednika, a po svemu bi to mogli obavljati sa jednim. Imamo 23 banke koje dobro funkcioniraju, a ukupna aktiva svih banaka je manja od jedne srednje velike europske banka. Ne samo aktiva, GDP zemlje je gotovo jednak toj aktivi, što pokazuje na koliko malom tržištu sa skromnim razvojnim mogućnostima te banke funkcioniraju.

Jasno je da se broj banaka smanjio i da bi teoretski trebalo nastaviti taj proces. Kad kažem nastaviti, onda mislim na potrebe optimizacije svih parametara sa pozicija svih a ne samo pojedinih nosioca-subjekata poslovanja.

Promjene načina, mogućnosti, uvjeta poslovanja tako brzo se u svijetu mijenjaju da ih treba na vrijeme uočavati, prilagođavati se, pronalaziti načine optimalnijeg, održivijeg razvoja. Ono što se radilo godinama u bankama i činilo njihov core proizvod se ubrzano mijenja. Jasno je da će manje banke u BiH to teže pratiti zbog ograničene kadrovske, organizacijske strukture, broja i kvaliteta klijenata a onda i veličine aktive i pasive. Sve te procese je jednostavno pratiti ako smo stalno “online”. Veličina nije bitna, ali je temeljni preduvjet kod većine stvari.

Siguran sam da će se proces optimizacije bankarskog tržišta u BiH nastaviti na zadovoljstvo sva četiri osnovna nosioca tog procesa. Sam po sebi nije bitan broj nego funkcionalnost banaka, a na to jednako moraju obratiti pažnju i veliki i mali.

PODIZANJE GOTOVINE – ŠANSA ZA LOPOVE

  • Nakon početka ratnih sukoba u Ukrajini građani su požurili da mijenjaju konvertibilne marke u eure i druge valute a zabilježeno je i povećano podizanje gotovine. Blagovremeno je reagirano smirujućim porukama. Mislite li da se čini dovoljno, s obzirom da je izvjesna zebnja građana još uvijek prisutna?

– Bankarski sektor u BiH već godinama je siguran, stabilan, samoodrživ, dovoljno likvidan-solventan da podrži sve potrebe klijenata. Ta činjenica je opće poznata, ali ona ne isključuje manje ili veće probleme kod vanrednih situacija. Takva jedna je nastala kao posljedica rata u Ukrajini i dodatno blokiranja ruskih banaka. Mada se nije direktno ticala našeg bankarskog tržišta, svijet je ipak jedno globalno selo pa smo se brzo poistovjetili s njim i osjetili posljedice te povezanosti. Nastao je neočekivani stampedo klijenata tih banaka i pokazalo se još jednom da su klijenti banke njeni najveći prijatelji, ali su u isto vrijeme i neprijatelji te iste, svoje banke.

Trebalo je dosta vremena, informacija, mudrosti, a onda i promjena vlasničke strukture kako bi se situacija smirila. Smirila, znači klijenti su, mada se suštinski za njih nije promijenilo ništa, ponovo počeli vjerovati u tu stabilnost. Već sam spomenuo da ne treba čekati probleme kako bi se na njih reagiralo, moramo ih na vrijeme otkriti i izbjeći – upravljati njima. Jasno je i da kao dio svijeta povezani na razne načine koristimo blagodati te povezanosti, ali i potencijalne svjetske probleme. Njih ne možemo izbjeći, ali ih možemo i moramo svoditi na razumnu – izdržljivu mjeru.

Povećana potražnja građana za eurima, dolarima proizišla je iz straha, neznanja, kao i sjećanja iz prošlog rata i problema s dinarom. Jasno je da situacija danas i tada nije ni slična, ali trebalo je vremena i konkretnih dokaza da se građani u to uvjere.

Kao prvo, za razliku od yu-dinara, svaka marka je pokrivena eurom i ne postoji ni teoretska mogućnost da se ne može zamijeniti za isti. Kao drugo, sa eurom ne možete plaćati u zemlji, a najveći dio građana koji je to radio nema mogućnosti ići iz zemlje kako bi ih upotrijebio. Podizanje gotovine daje mogućnost lopovima za dodatnu zaradu, a i pravi velike probleme kod ponovnog vraćanja na račun banke.

Sve ovo je teorija za građane dok se oni ne “uvjere” u to. To je zahtijevalo vremena i troška (građana), ali je, nasreću, sada iza nas.

ŠTA JE DANAS NOVAC

  • Događanja u svijetu nakon krize 2008. su ubrzano počela mijenjati ne samo pitanje vrijednosti novca nego i njegovu temeljnu definiciju. Šta je novac u stvarnosti, a šta bi trebao biti kao zakonsko sredstvo plaćanja?

– Da zbog naših čitatelja pojednostavimo stvar, novac bi trebao imati -ostvarivati najmanje dvije funkcije. Funkciju mjere vrijednosti i očuvanja te iste vrijednosti. Danas novac ne ostvaruje ni jednu od njih, pa je logično upitati se šta je on onda stvarno.

Osvrnuti ćemo se samo na EU jer je naš novac dio te priče. Od početka prošle krize Europska centralna banka pušta na tržište prosječno godišnje više od 700 milijardi eura bez pokrića. Time ona kratkoročno, a to traje već 14 godina, smiruje situaciju u EU omogućivši polumrtvim klijentima da ostanu živi. U isto vrijeme uništava vrijednost stvarnih kreatora vrijednosti jer njihov realan novac izjednačuje – uništava ga sa ovim bez pokrića. Sama kamatna stopa na kreditnoj strani je ispod ekonomskih kriterija novca kao vrijednosti tako da ni kamatna stopa na depozitnoj strani nije mjerilo očuvanja vrijednosti novca. To će posebno doći do izražaja u narednim godinama kad će inflacija ići prema dvocifrenom broju a kamata na depozite gotovo 0%.

Koliko će to moći dugo trajati bez da se promijeni cijela monetarna teorija i politika i s njime povezane djelatnosti teško je prognozirati. Teško ne zato što se ne zna šta bi trebalo činiti ako politika to dozvoli. U dogledno vrijeme to se sigurno neće dogoditi.

  • Ne može se reći da dolazi inflacija jer – ona je već tu. Kakve su, po vama, perspektive?

– Svi akteri, to znači svi građani bi trebali posebnu pozornost posvetiti nadolazećoj inflaciji. Naučili smo funkcionirati bez inflacije, pogotovo na kreditnoj strani, tako da smo je još početkom prošle godine priželjkivali -izazivali kako bi ubrzali razvoj.

Naime, u prvom kvartalu 2021.g. je još bila negativna. Pokušavalo se dovesti inflaciju do 2% kao poželjnu za razvoj. Kako je ona vijekovima bila nepredvidiva, tako se dogodilo i sada, porasla je na 5% sa stvarnom tendencijom nekontroliranog rasta.

Taj rast je sada teško prognozirati jer ni u povojima ne postoje strategijske mjere koje bi je stavile u zacrtane okvire. To će dugoročno utjecati na standard građana jer će cijene rasti i do 10%, a primanja građana ostati ista. Na to moraju biti spremni i tražiti načina kako ublažiti te posljedice. To će u nekom srednjoročnom periodu dovesti do povećanja kamata na kredite kao dodatni realni udar na one prezadužene.

O tim problemima i načinu kako ih izbjeći smo bili zaboravili razmišljati lažući sebi da ne postoje i neće u budućnosti biti potrebe za tim. Na žalost, nakon toga smo se”probudili” i vidimo drugačiju – stvarnu budućnost.

TEMELJITE PROMJENE

  • Volimo se pohvaliti i povremeno poslati smirujuće poruke da je neupitna stabilnost bankarskog sektora. Međutim, kako se stvari ne dešavaju same od sebe, šta treba činiti da ta stabilnost finansijskog sektora ostane takva i u budućnosti a šta je izvan našeg dometa?

– Ja se nadam da će bankarski sektor u narednom period još jasnije ostvarivati svoju svrhu, pa ćemo ga sve manje dijeliti po ostalim parcijalnim kriterijima. On u prvom redu mora osigurati model funkcioniranja: jednostavniji, bolje integriran, sa puno bržim – boljim servisom za klijente. Kao drugo, mora djelatnicima omogućiti bolje okruženje u kojem će moći ostvariti stvarnu posvećenost klijentu kao i svoje zadovoljstvo. Nadalje, osigurati jasnu strategiju za dovoljan razvoj, kapitalnu distribuciju, kao i jasan put ka ostvarenju zaštite vrijednosti investicije.

Uz ostvarenje tih preduvjeta i društvena zajednica bi (s razlogom) drugačije gledala na banke. Naše banke su još daleko od ostvarenja tih preduvjeta, od povoljnijeg ambijenta za ostvarenje svoje željene vizije – misije.

Sve ove promjene nužno vode ubrzanom prilagođavanju i pravovremenom odgovoru svih segmenata društva uključujući i banke. One će se kontinuirano morati prilagođavati novonastaloj situaciji i kao najodgovornije pravilno – promptno odgovarati na promjene. To nije jednostavan pravolinijski proces. Potrebno je mnogo vremena ali i od „jučer“ novog znanja, promjene u filozofiji razmišljanja kako bi se kreirao dugoročni strategijski okvir koji jamči sigurnu budućnost.

Taj proces će biti dugotrajan, za neke bolan jer drugačije neće ići. Jedna od novina, koja to više nije, je i ulaganje u tzv. zelenu energiju. To je proces koji već nekoliko godina traje u svijetu i kod nas se razvija u onoj mjeri u kojoj je to moguće u BIH.

Jasno je da su banke aktivni učesnici tih procesa i da tu vide šansu razvoja kroz razvoj te energije kao da će i same postati egzaktan primjer korištenja te energije. Zeleno bankarstvo slično je konceptu etičkog bankarstva, sa ciljem zaštite okoliša, promicanja ekološke i društvene odgovornosti uz pružanje izvrsnih bankarskih usluga. Posebno se to odnosi na promicanje i razvoj vjetro i sunčeve energije gdje uz poznati hidro potencijal imamo neiscrpne resurse.

Da zaključim, sve nam je poznato a na nama je hoćemo li to pravilno valorizirati, a onda i koristiti i živjeti u blagodatima zemlje bogatstva ili ostati sirotinja u toj istoj zemlji.