Piše: Borivoje Simić
Nešto više od godinu prošlo je otkako su usvojeni zakoni o bankama (u slučaju RS riječ je o godini i pol), ali za pouzdane ocjene o efektima nove legislative još uvijek je rano govoriti. Prije svega, potrebno je više godina da bi se djelovanje sistemski važnih zakona, kakvi su zakoni o bankama, osjetilo u praksi, a s druge strane značajan broj novina koje zakoni donose zbog svoje prirode može razlog postojanja “opravdati” tek u jednom dužem vremenskom razdoblju. Takođe, zakone prati donošenje niza provedbenih akata koji u dobroj mjeri nisu usvojeni, a jednim dijelom njihova funkcionalnost vezana je i za Zakon o osiguranju depozita, a koji zahvaljujući fleskibilnosti MMF-a, a usljed političkih prijepora među donosiocima odluka, još nije usvojen.
Potreba za donošenjem novih zakona o bankama odista je postojala, ne samo što je prethodnu poodavno usvojenu regulativu “pregazilo” vrijeme nego I zbog novih okolnosti koje su nastale izbijanjem svjetske finansijske krize I potrebom uskađivanja domaćih propisa sa rješenjima kakva su u međuvremenu usvojena u regulatornoj arhitekturi Evropske bankarske unije s ciljem da propale banke više nikada svojim novcem ne spašavaju porezni obveznici. Postojali su i jaki domaći razlozi, jer su propasti dvije banke u Republici Srpskoj pokazale slabosti nadzora i supervizorskog djelovanja u slučaju banaka koje su se suočile s poteškoćama. Ipak, svi ovi razlozi sapleli su se o prvenstveni cilj vlasti da usvajanjem zakona ispune jedan od ključnih zahtjeva MMF-a, usljed čega su zakoni doneseni brzopleto, u atmosferi ograničenog ili čak potpuno onemogućenog uticaja zainteresovanih strana na konačna rješenja, pa čak I uskraćenog amandmanskog djelovanja (Parlament FBiH) uprkos brojnim prijedlozima. U vrijeme donošenja zakona o bankama iz bankarske zajednice su dolazili strahovi da će se novi propisi negativno odraziti ne privredu i građane BiH, odnosno na njihovo kreditiranje, prvenstveno usljed značajno povećanih zahtjeva za kapitalom, te veoma kratkih rokova prilagođavanja.
Poslovanje bankarskog sektora u prošloj godini, gledajući kroz prizmu ključnih parametara je poboljšano, a finansijski rezultat nikad nije bio bolji. Naravno, pritom treba uzeti u obzir da je rekordan profit dijelom i rezultat umanjenja vrijednosti I rezervisanja kod pojedinih banaka I primjene novih međunarodnih računovodstvenih standarda. Kreditiranje je prvi put osjetnije poraslo ( 7 posto na kraju 2017. godine), podržano većim plasmanima kredita realnom sektoru i stanovništvu u dijelu potrošačkih nenamjenskih kredita, što govori da se barem za sada eventualni otežavajući uticaj nove bankarske regulative ne osjeti. Evidentno da banke iskazuju nedovoljne prihode od kamata, što je najvećim dijelom posljedica tržišnih kretanja, ali su u prošloj godini “nedostajuće” prihode na kamatama nadomjestile većim prihodima od naknada i provizija.
Banke bilježe pad broja zaposlenih već niz godina zaredom, te je riječ o trendu koji vuče svoje korijene iz vremena finansijske i ekonomske krize, racionalnijeg poslovanja i ustanovljene prakse promišljenih odluka o daljem širenju poslovne mreže na ekonomski utemeljenim osnovama. Osim toga nije isključen i uticaj digitalizacije koja je prisutna u BiH na zaposlenost u bankama. S te strane, teško je procijeniti da li i koliko su novi zakoni o bankama u prošloj godini uticali na broj zaposlenih.
Novi zakoni novi troškovi
Ono što je, međutim evidentno jeste da su na troškovnoj strani stavke povećane, jer zakoni uvode nove obaveze, poput većih zahtjeva u pogledu izvještavanja ili poput novih tijela kao što su odbori za naknade, rizike i imenovanja za “sistemski” značajne banke. Sa novom regulativom jedna banka zajedno sa Nadzornim odborom treba imenovati minimalno 17 osoba koje upravljaju bankom sa precizno utvrđenim nadležnostima! Ima mišljenja među bankarima da mnogi od povećanih troškova ne donose vidljive vrijednosti.
Kad je riječ o kapitalnim zahtjevima, oni imaju uticaj na banke, a prije svega one manje i ranjivije, a to su, kao što znamo, uglavnom banke sa domaćim kapitalom. Podaci entitetskih agencija za bankarstvo za devet mjeseci 2017. godine govore da je kapitaliziranost dobra i da sve banke imaju nivo adekvatnosti kapitala iznad minimuma od 12 posto. Međutim, pojedine banke morat će ozbiljno brinuti o ovom segmentu, a što nagovještava i najavljena Skupština Vakufske banke, na kojoj će se, prema najavi, razmatrati plan za održavanje adekvatnosti kapitala za period 2018 – 2020. godine, te izvještaj Nadzornog odbora o kretanju stope adekvatnosti kapitala u skladu sa rješenjem Agencije za bankarstvo iz februara 2018. godine. Vakufska banka imala je u prethodnom periodu teškoća sa održavanjem adekvatnosti kapitala iznad zakonskog minimuma od 12 posto, ali je dokapitalizacijom iz 2017. godine ispunila cenzus koji propisuje zakon.
Ono što je definitivno u novom zakonu o bankama prekruto postavljeno jesu rokovi, pogotovo onaj da banka mora da poduzme aktivnosti s ciljem povećanja kapitala u periodu koji ne može biti duži od 60 dana! Očigledno da se bojazni da bi pitanje kapitalnih zahtjeva moglo biti opterećujuće za pojedine banke čine aktuelnim. Zakoni o bankama su usklađeni sa direktivama Evropske unije i kao takvi nesumnjivo vode ka modernijem bankarskom sektoru i sigurnijim bankama kako je to u jednoj izjavi kazao Francisko Parodi, rezidentni predstavnik MMF-a u BiH. No, iako moderniji, teško se može reći da su ovi zakoni apsolutno u skladu sa vremenom u kojem banke djeluju, a građani i privreda sa njima posluju. Možda “nema više olakšica na koje je rukovodstvo iz ovog sektora naviklo”, kako su to poručili iz federalne Vlade, ali dok se stepen odgovornosti uprava I članova nadzornih dobora podiže na viši nivo, u zakonu se teško mogu prepoznati potrebe tržišta, rasta i razvoja, kako to uostalom i upozoravaju iz bankarske zajednice.
Čini se kako se osnovni razlozi za donošenje zakona o bankama, oni koji se tiče boljeg upravljanja rizicima i veće sigurnosti, čine njihovom najboljom stranom – veća odgovornost uprava i nadzornih odbora, nezavisni članovi nadzornih odbora, uvođenje restrukturiranja banaka, rana intervencija sa mogućnošću uvođenja eksternog upravnika, supervizija bankarskih grupa na konsolidovanoj osnovi, uspostavljanje odbora za nadzor i odbora za restrukturiranje kao nezavisnih tijela u okviru agencija, detaljno precizirane zabrane isplate dividendi, bonusa…. Mada se o pojedinim rješenjima u određenim članovima zakona kao spornim može diskutovati, primjedbe koje su svojevremeno dolazile iz bankarske zajednice da su pojedina pitanja zanemarena, preoštro postavljena ili da su previše kruta, takođe se pokazuju opravdanim.
Svjedočimo digitalnoj revoluciji i definitivno je vrijeme da to bude prepoznato i u legislativi. Zakon o bankama, mišljenja su, treba uvažiti novu generaciju digitalnih tehnologija, njihove potrebe I neslućene mogućnosti za kreiranje usluga i finansijskih proizvoda. Činjenica da i u BiH imamo beskontaktna plaćanja, a da sve iz oblasti fintecha što je aktuelno u EU sa zakašnjenjem od godinu-dvije dolazi i kod nas nameće nužnost institucionalizovanja. Osim toga, čitava arhitektura koju predviđaju zakoni o bankama tek treba biti izgrađena i s te strane implementacija zakona još će potrajati.
Banke su imale obavezu da u svoje nadzorne odbore koji broje po pet članova imenuju po dva nezavisna člana, ali sudeći po još uvijek aktulenim obavještenjima o skupštinama dioničara, jedan manji dio banaka ovu obavezu još nije ispunio. Još nismo imali priliku vidjeti da su neki članovi nadzornog odbora banke solidarno odgovarali za štetu koja je nastala “kao posljedica činjenja, nečinjenja ili propuštanja ispunjavanja njihovih dužnosti”,a što predviđaju zakoni, ali iz banaka upozoravaju da su ove odredbe problematične, jer se postavlja pitanje kako će i čime nadzornici osigurati garancije, što je posebno izazovno kada su pitanju osobe koje dolaze iz inostranstva. Slično je I sa kaznama, koje dosežu i do 200.000 KM ( za slučaj poslovne tajne), a koje su po mišljenju bankara drakonske.
Podzakonski akti
Poseban dio predstavljaju podzakonska akta, kojima se agencije za bankarstvo ovog proljeća intenzivno bave. Čitav set novih podzakonskih akata je u fazi donošenja, među kojima i oni koji se tiču osnivanja banke za posebne namjene, a što se naslanja na Fond za restrukturiranje banaka koji tek treba da bude osnovan nakon što BiH dobije novi Zakon o osiguranju depozita u bankama.
Prema dopunskom pismu namjere iz januara 2018. godine entitetske agencije za bankarstvo, Centralna banka BiH i Agencija za osiguranje depozita trebalo su da do kraja marta usvoje identičnu metodologiju za određivanje sistemski važnih banaka u konsultaciji sa osobljem MMF-a, a za kraj juna treba da bude potpisan memorandum o razumijevanju o finansijskoj stabilnosti sa preporukama osoblja MMF-a.
S obzirom na fleksibilnost MMF-a koji je Zakon o osiguranju depozita u januaru isključio kao obavezu za isplatu tranše kredita, nije isključeno i dalje prolongiranje rokova kada je u pitanju ispunjavanje uslova iz oblasti finansijske stabilnosti.
Za mnoge u bankarskoj zajednici, maglovito je i pitanje definisanja značajnih banaka u novoj legislativi, a čime se, kako smatraju, stimuliše linearan supervizijski pristup.
Ovo, po njima, to može značiti da ćemo u budućnosti imati sistemski značajne banke koje će biti još značajnije, te ovakav pravni okvir ne stvara pretpostavke da “sistemski beznačajne banke” dođu u poziciju tržišnog drivera.
Jasno je da novi zakoni bankama proizvode odgovarajuće dejstvo, ali da su njihovi efekti s obzirom na sve rečeno još uvijek ograničeni.
Trebat će sasvim sigurno duže vrijeme da se njihov uticaj osjeti, ali kao što je to slučaj I sa drugim zakonima vrlo bitno je kakva će biti primjena I kako će se ti zakoni “slagati” sa drugom zakonskom regulativom koja takođe ima uticaj na poslovanje banaka.
